Krajem lipnja u Mađarskoj je na jezeru Valence
održano natjecanje u disciplini ribolov grabežljivca iz čamca. Iz Hrvatske je
nastupila ekipa Hrvatske Spin Lige u sastavu Hanžeković Mirko i Kuzmić Hrvoje.
Paklene vrućine koje su otežavale ribolov oba dvije runde (natjecanje se lovi
prijepodne i popodne odnosno dva puta po tri sata) samo su doprinijele težini i
kvaliteti natjecanja s obzirom na prisustvo ekipe Mađarske nacionalne selekcije
koja je na prošlom Svjetskom prvenstvu u Italiji zasjela na svjetski tron.
 |
 |
 |
| Ljepotica sa treninga |
Stigavši na jezero odmah smo
krenuli u pripremu i utovar čamaca kako bi što spremnije i bez nepotrebne
napetosti započeli natjecanje, u čemu nam je pomogao i trening od dana ranije
kada smo na vodi sličnoj jezeru Valence uspješno prevarili nekoliko lijepih
štuka. A da nam stvar bude još ugodnija izvukli smo i broj 21, tako da smo i na
dresovima reprezentacije imali startni broj koji je ujedno i zaštitni znak
sponzora Hrvatske spin reprezentacije ''Pontoon 21''.
 |
| Zanimljiva slučajnost pri izvlačenju brojeva |
I počelo je, krenuli smo u
dogovoru da će Mirko raditi na krupnijoj ribi odnosno štuki sa jačim priborom,
dok ću se ja posvetiti posvetiti laganom spinu orijentiran na ostriža i
sitnijeg bolena. Ni nakon dva sata ribolova nismo se uspjeli upisati ali nismo
gubili samopouzdanje već smo nastavili koncentrirano sa ribolovom uvjereni da
se trud mora isplatiti.
I onda griz, mala ali vrijedna štukica polakomila se za malom žlicom
koja je bila namijenjena bolenu. Po dolasku sudaca i razgovora s njima shvatili
smo da se općenito jako slabo lovi i da nam ova riba donosi plasman među prve
pet ekipe u prvom krugu natjecanja, s obzirom da je do kraja ostalo tek nekih
tridesetak minuta, koje su naravno u želji da se još nešto ulovi doslovno
preletjele, vijest je bila više nego dobrodošla.
Nakon ručka, zadovoljni sa ostvarenim rezultatom
(dioba 5 mjesta) krenuli smo u drugu rundu sa maksimalnim nabojem i htjenjem da
se što bolje plasiramo, no nije išlo. Dva i pol sata neprestanog traženja
aktivne ribe koja kao da je zaspala na cijelom jezeru i nije nam baš ulijevala
neku preveliku nadu u ulov. No onda donosimo odluku koja nam je u konačnici
donijela i drugo mjesto ukupno. Odlučujemo otići u najplići dio jezera koji je
prošaran visokom trstikom, gdje prtpostavljamo da će se zadržavati sitna riba a
sa njom naraavno i grabežljivac. I tek što smo stigli vidjeli smo prve tragove
i aktivnost ribe u popodnevnom djelu natjecanja. Odmah smo se bolje osječali, a
odličnom suradnjom i timskim radom te super polako i nečijno uspijeli smo se pribličžiti bolenu kojei se
polakomio za Idrinim mišejm. To e to znali smo odmah da smo plasirani u samom
vrhu. Zbog tople vode i činjenice da bolen teško podnosi čuvaricu a i zbog još
svega dvadesetak minuta do kraja natjecanja, završili smo sa ribolovom te odmah
krenuli prema sucima. Nakon vaganja suci su nam odmah rekli da smo ukupno
negdje od drugog di četvrtog mjesta, a Mirku je nažalost nagrada za največu
ribu izmaakla za tek 3 cm.
 |
| Proglašenje najboljih |
No nismo bili nezadovoljni, 6. mjesto u popodnevnoj
rundi drugo mjesto ukupno i plasman ispred svjetskih prvaka u ovoj disciplini i
još na njihovoj vodi, bilo je dovoljno za zadovoljstvo, a i naravno želju da se
ponovno pojavimo na ovoj vodi 01. i 02. 09. kada se održava Rapala kup.
Napisao:
Hrvoje Kuzmić
